gototopgototop
Odštampaj tekst
Ministar Dačić na 68. zasedanju Izvršnog komiteta Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbeglice
+ larger fontnormal font- Smaller font
Ministar Dačić na zasedanju Izvršnog komiteta Visokog komesarijata UNIstupanje prvog potpredsednika Vlade Srbije i ministra spoljnih poslova Ivice Dačića na 68. zasedanju Izvršnog komiteta Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbeglice koje je održano danas u Ženevi:








„Gospodine predsedavajući,

Gospodine visoki komesaru,

Uvažene ekselencije,

Dame i gospodo,

Poslednje dve godine zasedanja Izvršnog komiteta odvijaju se u specifičnim okolnostima. Situacija u kojoj se danas nalaze izbeglice i migranti je kompleksna i zahteva nesmanjenu pažnju, efikasnost, a najviše solidarnost svih relevantnih aktera kako u obezbeđivanju hitne humanitarne pomoći za izbeglice i migrante u trenutnoj krizi, tako i u pronalaženju trajnih rešenja za lica u dugoročnom raseljenju.

Verujem da smo svi dali svoj doprinos podrškom „Njujorškoj deklaraciji", koja je usvojena septembra prošle godine i koja predstavlja ključni iskorak u rešavanju ovog pitanja. Suočene sa najvećim masovnim kretanjem ljudi od Drugog svetskog rata, države članice Ujedinjenih nacija su na ovom sastanku usvojile političku deklaraciju o izbeglicama i migracijama, kojom je predviđen niz koraka u narednom periodu sa ciljem da se pronađu održiva rešenja za veliki broj raseljenih u svetu i ublaži aktuelna izbegličko-migrantska kriza, kao i da se pregovaraju i do 2018. usvoje odvojeni dogovori za izbeglice, odnosno migracije. Verujem da će pridruživanje Međunarodne organizacije za migracije UN sistemu dati nov kvalitet u globalnom sagledavanju kompleksnog pitanja mešovitih migratornih kretanja.

Oba ova dogovora su podjednako važna, budući da se izbeglice i migranti, iako u različitom statusu, obično suočavaju sa sličnim izazovima na svom vrlo često opasnom i neizvesnom putovanju ka boljim životnim mogućnostima. Jedan od najvećih izazova je kako sprečiti krijumčarenje i trgovinu ljudima i istražiti načine za uspostavljanje regularnog toka migracija koji bi koristio kako zemljama porekla tako i zemljama destinacije. Ovaj zadatak bi trebalo sagledati u okviru Agende održivog razvoja do 2030. godine.

Republika Srbija je podržala i pozdravila usvajanje Njujorške deklaracije u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija i potpisivanje Sporazuma između UN-a i Međunarodne organizacije za migracije jer verujemo da samo koordinirana aktivnost i udruženi napori kako međunarodnih organizacija, tako i svih država članica UN-a mogu dovesti do suštinskog pomaka u rešavanju izbegličko-migrantske krize, jer se ne radi o geografski ograničenom, već o fenomenu globalnih razmera. Konsultacije koje su u toku u vezi sa Globalnim dogovorima za izbeglice i migracije su prvi konkretni koraci ka njihovom dostizanju.

Svakako da se u rešavanju ovog velikog pitanja moraju imati u vidu osnovni uzroci koji dovode do pomeranja stanovništva - konflikt u Siriji, nestabilnost u regionu Bliskog Istoka, brojni sukobi u Africi, ali i siromaštvo, besperspektivnost i politička nestabilnost u mnogim zemljama u razvoju širom planete. Zbog toga verujemo da su zaustavljanje aktuelnih konflikata i sprovođenje Agende održivog razvoja ključni za pronalaženje rešenja za raseljenje u svetu.

Dame i gospodo,

Od polovine 2015. godine Srbija se našla u samom centru tzv. Zapadno-balkanske migracione rute i kroz nju su prolazili gotovo svi migranti koji su se iz Sirije, Avganistana, Iraka i drugih nestabilnih područja uputili ka zemljama zapadne i severne Evrope - više od 900.000 ljudi. U martu 2016. godine, nakon dogovora postignutog na Samitu Evropske unije i Turske, Zapadno-balkanska ruta je zvanično zatvorena. Broj lica u tranzitu se značajno smanjio, što je, međutim, rezultiralo njihovim dužim zadržavanjem na teritoriji tranzitnih zemalja, uključujući Srbiju – što predstavlja značajan teret za kapacitete kojima raspolažemo. Aktivno se zalažemo za pronalaženje jedinstvenog rešenja na nivou Evrope, kao i na globalnom planu, jer se ne radi o geografski ograničenom problemu, već o fenomenu globalnih razmera nezabeleženom od kraja Drugog svetskog rata. Ne može se izgubiti iz vida da enorman priliv izbeglica i migranata u zemlje Evrope u kratkom roku čini da lokalne zajednice na migrantskoj ruti ne mogu da za kratko vreme apsorbuju toliki priliv, što dovodi i do pojačane ksenofobije, otpora prema migrantima, i jačanja desnice u mnogim zemljama Evrope.

Kao tranzitna zemlja, Srbija je uložila mnogo napora i ljudskih i finansijskih resursa u upravljanju izbegličko-migrantskom krizom. Vlada Republike Srbije je pokazala odgovornost u obezbeđivanju odgovarajućeg prihvata, privremenog smeštaja, zdravstvene zaštite, pomoći u hrani i lekovima, kao i sve informacije o proceduri azila, uz puno poštovanje ljudskih prava izbeglica i migranata i uz poštovanje međunarodnih standarda. Osim osnovne pomoći, prihvatni centri raspolažu i dečijim vrtićima, prostorima namenjenim za majke i decu i besplatnim internet kutkovima. U centrima se odvijaju i organizuju brojne kreativne i korisne radionice, časovi stranih jezika, a od septembra ove godine je svoj deci osnovnoškolskog uzrasta omogućeno da pohađaju redovnu nastavu u školama širom Srbije. Želeo bih da zahvalim međunarodnim organizacijama, pre svega UNHCR, a zatim i UNICEF i MOM, na bezrezervnoj pomoći i velikom doprinosu u svakodnevnom pronalaženju najboljih rešenja za izbeglice i migrante.

Gospodine predsedavajući,

Human i pozitivan odnos stanovništva Republike Srbije prema migrantima i izbeglicama iz konfliktima zahvaćenih područja i saosećanje sa nesrećom ovih ljudi je rezultat neposrednog iskustva sa velikim brojem raseljenih tokom devedesetih godina prošlog veka koji su našli utočište u Srbiji. Vlada i građani Republike Srbije pokazuju visok stepen humanosti, empatije i svesti o potrebi pružanja pomoći ugroženima, što je prepoznato kako od strane samih izbeglica i migranata, tako i od strane međunarodne zajednice.

Pitanje aktuelnih migracija u Srbiji mora se posmatrati u širem kontekstu, imajući u vidu činjenicu da se, za razliku od drugih zemalja na izbegličko-migrantskim rutama u Evropi, Srbija i dalje suočava sa problemom dugotrajnog izbeglištva iz devedesetih godina prošlog veka, budući da su stotine hiljada izbeglih sa prostora bivše Jugoslavije našle utočište u Srbiji, kao i 200 hiljada interno raseljenih koji su 1999. bili proterani sa Kosova i Metohije.

Iskustvo nas uči da ne postoji jednostavno, administrativno rešenje za izbeglički problem. Zbog toga smo spremni da doprinesemo Globalnom dogovoru za izbeglice kroz deljenje naših iskustava kako o izazovima dugotrajnog raseljenja, tako i o najboljim praksama u rešavanju problema raseljenja. Verujem da, u tom pogledu, Regionalni stambeni program, koji sprovode četiri zemlje našeg regiona, uz saradnju sa Evropskom komisijom, UNHCR i OEBS, Razvojnom bankom Saveta Evrope i drugim partnerima i donatorima, može poslužiti kao dobar primer saradnje između zemalja domaćina i zemalja porekla izbeglica. Srbija pridaje veliki značaj regionalnom procesu za rešavanje problema izbeglica, uključujući njihove potrebe i puno poštovanje njihovih prava, ali pridaje značaj i punoj realizaciji Regionalnog stambenog programa. Ovaj proces je važan kako sa aspekta rešavanja izbegličkog pitanja, tako i za proces pomirenja u regionu.

U Srbiji je do sada kroz Regionalni stambeni program isporučeno 1018 stambenih rešenja – 485 paketa građevinskog materijala, 439 seoskih i 94 montažne kuće. Nedavno, 1. septembra o.g, dodelili smo jednokratne i bespovratne pomoći u građevinskom materijalu za 302 izbegličke porodice, u okviru Potprojekta 3 Regionalnog stambenog programa. Drago mi je što je tako, jer nakon 12 godina od otpočinjanja Programa i pet godina nakon Donatorske konferencije, vidimo rezultate upornog rada i truda nadležnih institucija i međunarodnih organizacija, uz svesrdnu podršku saradnika na terenu. Ponosan sam na konkretne rezultate u primeni Programa, jer će zaista uneti promene u živote porodica i pojedinaca, finalnih korisnika, koji će uskoro biti u svojim novim domovima i započeti jedno novo životno poglavlje. Od posebnog nam je značaja bila podrška Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbeglice i OEBS-a u sprovođenju Programa, a nezaobilazna je i uloga Razvojne banke Saveta Evrope u upravljanju poverilačkim fondom.

S tim u vezi, Srbija nije prihvatila preporuku UNHCR iz aprila 2014. godine o prestanku statusa izbeglica licima izbeglim iz Hrvatske u periodu od 1992. do 1995. godine. Činjenica je da se do danas izbeglice iz Hrvatske i dalje suočavaju sa ozbiljnim preprekama u ostvarivanju stanarskih prava i penzija, po pitanju obnavljanja kuća, povraćaja poljoprivrednog zemljišta, upotrebe pisma, zapošljavanja u državnim institucijama i slično, govori u prilog našem stavu

da je preporuka doneta preuranjeno i bez konsultacija sa svim stranama. Dodatno nas zabrinjavaju pojačani incidenti, diskriminacija i govor mržnje prema pripadnicima srpske manjine u Hrvatskoj, uključujući povratnike. Budući da preporuka stupa na snagu početkom 2018. godine, postoji opravdana bojazan da će njena primena u ovom trenutku dovesti u pitanje i samo sprovođenje Regionalnog stambenog programa, što, želim da verujem, nikome nije u interesu. Ipak, nadamo se da će u periodu pred nama, uz spremnost za saradnju svih strana, i ovo pitanje biti rešeno, jer smatramo da je održivost i sprovođenje Regionalnog stambenog programa i Sarajevskog procesa važno ne samo za države u regionu, već i globalno.

Gospodine predsedavajući,

Još jednom ću, na kraju, podsetiti da se nakon 18-godišnjeg prisustva međunarodne zajednice na Kosovu i Metohiji, od preko 200.000 interno raseljenih lica, vratilo manje od 5%, od čega je tek polovina ostvarila održiv povratak. Podsećam da je prema rezoluciji Saveta bezbednosti 1244 stvaranje uslova za siguran i slobodan povratak raseljenih jedan od glavnih zadataka međunarodnog prisustva na Kosovu i Metohiji. Prepreke održivom povratku su, između ostalog, loša bezbednosna i ekonomska situacija; nedostatak efikasne zaštite prava; nemogućnost povratka imovine i korišćenja uništene i uzurpirane imovine; otežan pristup javnim službama, nemogućnost upotrebe maternjeg jezika. Očekujem da zajedničkim naporima, u saradnji sa UNHCR i drugim relevantnim akterima, učinimo više na iznalaženju pravičnih i trajnih rešenja za ovu populaciju.

Dozvolite mi da se zahvalim Visokom komesaru UN za izbeglice g. Grandiju i UNHCR, na njihovoj posvećenosti i neumornom radu u rešavanju aktuelne, veoma izazovne globalne izbegličko-migrantske krize, ali i na posvećenosti i istrajnosti u rešavanju pitanja dugoročnog raseljenja, koje nam je veoma važno. UNHCR i drugi međunarodni partneri mogu i ubuduće računati na saradnju Srbije u ostvarivanju ovog cilja.

Hvala vam na pažnji."